Prednji križni ligament je jedan od glavnih stabilizatora koljena. Nalazi se tik ispred stražnjeg križnog ligamenta u sredini koljena. Odgovoran je za rotacijsku stabilnost koljena. Često puca kod sportskih ozljeda te ne cijeli spontano niti postoji način kako neoperacijskim putem potaknuti njegovo cijeljenje.
Dijagnostika ozljede prednjeg križnog ligamenta
Prednji križni ligament najčešće puca kod nekontaktne ozljede prilikom doskoka te nagle rotacije koljena. Pacijenti obično osjete i čuju da je “nešto puklo u koljenu” te koljeno vrlo često otekne u roku nekoliko sati. Za potvrdu rupture prednjeg križnog ligamenta je najčešće dovoljan klinički pregled prilikom kojeg se izvodi niz testova za utvrđivanje ozljede ligamenta. U oko 40% slučajeva se uz ozljedu ligamenta nalazi i ozljeda meniska i zglobne hrskavice. Najčešće je za dijagnostiku dovoljan klinički pregled, no ponekad je potrebno učiniti nalaz magnetske rezonance, MR.
Rekonstrukcija prednjeg križnog ligamenta
Nakon rupture prednjeg križnog ligamenta koljeno postaje nestabilno. Kod nestabilnih koljena dolazi do čestih daljnjih oštećenja u vidu ozljede meniska te zglobne hrskavice i u konačnici do rane uznapredovale artroze koja zahtijeva ugradnju umjetnog koljena. Rekonstrukcija prednjeg križnog ligamenta se izvodi artroskopski te je jedan od rutinskih zahvata u koljenu. Postoji više tehnika za rekonstrukciju rupturiranog prednjeg križnog ligamenta, jedna od najčešće korištenih tehnika i možemo reći zlatni standard je rekonstrukcija tetivom mišića semitendinozusa i gracilisa. Uvijek kada je tetiva semitendinozusa adekvatna, tetiva gracilisa se ne uzima čime se dodatno čuva funkcija koljena. Tada se tetiva semitendinozusa priprema na poseban način tehnikom trostrukog presavijanja. No, još važnije od vrste implantata koji se koristi za rekonstrukciju prednjeg križnog ligamenta je način postavljanja impantata u koljeno. Danas je anatomska rekonstrukcija ligamenta kroz anteromedijalni artroskopski portal postao standardni način rekonstrukcije. Osim što se radi uzimanja tetiva učini jedan mali rez kože od 2 cm s unutarnje strane potkoljenice, zahvat se izvodi minimalno invazivnom tehnikom kroz 4 male rupice od 0.5 cm te se može izvesti u dnevnoj kirurgiji.
Revizijski zahvati na prednjem križnom ligamentu
Revizijski zahvati prednjeg križnog ligamenta su vrlo kompleksni i zahtjevni iz razloga što se više ne može koristiti tetiva semitendinozusa i/ili gracilisa te također zbog znatno težeg anatomskog pozicioniranja koštanih tunela radi prethodne rekonstrukcije. Iz tog razloga se umjesto navedenih tetiva uzima tetiva kvadricepsa s dijelom kosti iz patele te se koristi posebna tehnika i poseban instrumentarij za adekvatnu pripremu koštanih kanala u koje se umeće revizijski presadak prednjeg križnog ligamenta.
Rehabilitacija nakon rekonstrukcije prednjeg križnog ligamenta
Nakon samog zahvata, potrebno je 4-6 tjedana da ligament dovoljno uraste u koštanom tunelu u natkoljenici i potkoljenici te svaki pacijent za to vrijeme hoda pomoću štaka i/ili koljenske ortoze. Nakon toga se dozvoljava normalan život ali još uvijek bez sportskih aktivnosti koje zahtijuevaju skakanje i trčanje. Potom, 4 mjeseca od zahvata dozvoljava se pravocrtno trčanje, a puna sportska aktivnost koja uključuje rotacije koljena, zatim odskoke i doskoke (primjerice nogomet, košarka, skakanje s padobranom) se dozvoljava 6 mjeseci od zahvata.
